SVJETSKI DAN AIDS-a

Svjetski dan AIDS-a obilježava se 1. decembra svake godine, a cilj je podizanje svijesti o HIV-u i AIDS-u, kao i promocija preventivnih mjera, testiranja i liječenja. Ovaj dan takođe služi kao podsjetnik na važnost borbe protiv stigme i diskriminacije prema zaraženim ili oboljelim osobama.

Svjetski dan AIDS-a počeo je da se obilježava od 1988. godine, a tema varira svake godine, ali uvijek naglašava ključne aspekte u borbi protiv HIV/AIDS-a.

“Kreni putem svojih prava: Moje zdravlje, moje pravo!” je slogan ovogodišnjeg obilježavanje Svjetskog dana AIDS/HIV-a.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) na ovaj način ukazuje na činjenicu da je zdravlje ljudsko pravo i da je neophodno učiniti sve kako bi se smanjile i uklonile nejednakosti koje onemogućavaju i ometaju okončanje AIDS-a.

HIV (virus humane imunodeficijencije) je virus koji napada i slabi ljudski imunološki sistem koji je ključan za borbu protiv infekcija i bolesti. Ako infekcija nije liječena može dovesti do razvoja AIDS-a (sindrom stečene imunodeficijencije), što je posljednja faza infekcije. U tom stadiju, imunološki sistem je toliko oslabio da tijelo postaje izuzetno osjetljivo na razne infekcije i bolesti koje inače ne bi predstavljale prijetnju.

Kako se HIV prenosi?

Najčešći način prenosa HIV-a je nezaštićeni polni odnos (vaginalni, analni ili oralni) s osobom koja je zaražena HIV-om. Virus se prenosi putem sperme, vaginalnih izlučevina ili drugih tjelesnih tečnosti.

HIV se može prenijeti ako se koriste kontaminirani predmeti, kao što su igle ili šprice.

HIV može biti prenesen s majke na dijete tokom trudnoće, poroda ili dojenja. Međutim, s blagovremenim liječenjem majke, rizik od prenosa može se značajno smanjiti.

HIV se može prenijeti putem transfuzije krvi ili presađivanja organa koji nije testiran na HIV. U većini zemalja, krv za transfuziju je sigurna, jer se testira na HIV.

Kako se HIV ne može prenijeti?

HIV se ne prenosi putem svakodnevnih kontakata poput rukovanja, poljupca, dijeljenja hrane ili pića, korištenja zajedničkih WC-a, ili kontakta s znojem ili suzama.

Koje su mjere prevencije?

Korištenje kondoma tokom seksualnog odnosa.

Pre-ekspozicijska profilaksa (PrEP): PrEP je lijek koji osobe koje nisu zaražene HIV-om mogu uzimati kako bi smanjili rizik od infekcije. Preporučuje se osobama s visokim rizikom od izlaganja HIV-u, poput onih koje imaju nezaštićene polne odnose s osobama zaraženima HIV-om.

Post-ekspozicijska profilaksa (PEP): PEP je hitna terapija koja se mora započeti unutar 72 sata nakon mogućeg izlaganja HIV-u (npr. nezaštićeni polni odnos ili dijeljenje igala). PEP smanjuje rizik od infekcije, ali mora se započeti što prije.

Upotreba sterilnih igala, šprica i drugih medicinskih instrumenata u zdravstvenim ustanovama ključna je za sprečavanje prenosa HIV-a i drugih infektivnih bolesti.

Liječenje HIV pozitivnih osoba takođe predstavlja mjeru prevencije, jer se na taj način smanjuje količina virusa u tijelu do gotovo neprepoznatljivih nivoa, a što znači da nema prenosa virusa na druge.

Stalne edukacije o ovom virusu, rizicima, putevima prenosa i preventivnim mjerama značajne su za smanjenja broja zaraženih i oboljelih, ali i za smanjenje stigme i diskriminacije prema osobama koje su zaražene HIV-om ili oboljele od AIDS-a.